PDV od 1. srpnja 2013., posebnosti u poslovanju s EU nakon pristupanja RH u EU – III. dio - obavljanje i oporezivanje usluga PDV-om

17.06.2013, misljenja.hr

U novosti od 12. lipnja 2013. pojasnili smo temeljne pojmove, predmet oporezivanja , oslobođenja i porezne prijave, a 14. lipnja isporuku dobara, uvoz i izvoz.
U nastavku dajemo III. dio tog teksta, skraćeni prikaz temeljnih pravila kod pružanja usluga prema konačnom prijedlogu Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

1. Temeljno načelo oporezivanja usluga

 

Temeljno načelo oporezivanja usluga ovisi o primatelju usluge, tj. pružaju li se usluge poreznim obveznicima ili se usluge pružaju osobama koje nisu porezni obveznici.

 

U ovom se dijelu pojavljuju 2 nova pojma s obzirom na primatelja usluge:
1. poduzetnik obavlja uslugu – poduzetniku; bussiness to business (B2B)
2. poduzetnik obavlja uslugu – osobi koja nije poduzetnik; bussiness to consumers (B2C)

 

Kada poduzetnik obavlja uslugu poduzetniku (B2B) temeljno načelo oporezivanja je prema mjestu sjedišta primatelja usluge.
Sam pojam poduzetnika je proširen, kako smo pojasnili u I. dijelu, to su porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke (PDV), pravne osobe registrirane za potrebe PDV-a (zbog prelaska praga stjecanja dobara), pravne osobe koje obavljaju isporuke oslobođene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza te mali porezni obveznici.

 

Kada poduzetnik obavlja uslugu osobi koja nije poduzetnik (B2C), temeljno načelo oporezivanja je prema mjestu sjedišta pružatelja usluge.
Ako uslugu obavi stalna poslovna jedinica poreznog obveznika, a u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta, mjesto obavljanja usluge je sjedište stalne poslovne jedinice.

 

2. Iznimke ili izuzeća od temeljnog načela oporezivanja

 

Od ovih temeljnih načela oporezivanja (B2B;B2C) usluga propisana su pojedina izuzeća.

 

2.1. Iznimke od temeljnog načela oporezivanja (B2B), prema čl. 17. st. 1., čl. 19., čl. 20. st. 1., čl. 21. st. 1., čl. 22. st. 1. i 2., te čl. 23. st. 1. Zakona

 

Izvršitelj usluge prije ispostavljanja računa treba od primatelja usluge dobiti PDV identifikacijski broj i provjeriti ga u VIES bazi. Ako se ne dobije PDV identifikacijski broj ili on nije u VIES bazi, smatra se da usluga nije obavljena poreznom obvezniku (u tom se slučaju primjenjuje B2C).

 

B2B oporezivanje obavlja se prijenosom porezne obveze (reverse charge – prijenos porezne obveze), porezni obveznik primatelj obračunava i „plaća – priznaje kao pretporez“ PDV.
Temeljno načelo oporezivanja u odnosu (B2B) je prema mjestu sjedišta primatelja usluge, a izuzetci su propisani za:
- prijevoz putnika – oporezuje se prema mjestu gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima, npr. primatelj usluge je turistička agencija, a pružatelj usluge je prijevoznik (cestovni, željeznički prijevoz)
- usluge u vezi s nekretninama – oporezuju se prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, to uključuje uslugu: smještaja (hotel, soba, apartman, kamp…), posrednika pri prodaji, građevinski radovi, arhitekata, geodeta, nadzora u gradnji i sl. usluge. Ovo se načelo oporezivanja nije promijenilo u odnosu na „stari“ Zakon
- pripremu i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima – oporezuju se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju
- priprema i usluživanje hrane i pića na brodovima, zrakoplovima i vlakovima kod prijevoza putnika unutar EU – oporezuju se prema mjestu početka prijevoza putnika
- usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim i sličnim događajima – oporezuje se prema mjestu gdje su te usluge stvarno obavljene.(te usluge obuhvaćaju npr. i obrazovne i znanstvene skupove ili događaje, karte za koncert, sportske priredbe i utakmice…). Ovim se uslugama smatra plaćanje prava pristupa navedenom
- kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu gdje su prijevozna sredstva stavljena na raspolaganje primatelju. Kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava je iznajmljivanje koje traje najviše 30 dana za prijevozna sredstva, a najviše 90 dana za plovila.

 

Sve ostale (B2B) usluge, koje nisu navedene oporezuju se prema temeljnom načelu – prema mjestu sjedišta primatelja usluge.

 

2.2. Iznimke od temeljnog načela oporezivanja (B2C) prema čl. 18., čl. 19., čl. 20. st. 1., čl. 20. st. 2. i 3., čl. 21. st. 2. i 3., čl. 22. st. 1. i 2., čl. 23. st. 1., 2. i 3. Zakona

 

Temeljno načelo oporezivanja u odnosu (B2C) je prema mjestu sjedišta pružatelja usluge, a izuzetci su propisani za:
- prijevoz putnika – oporezuje se prema mjestu gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima (Plaćanja PDV-a oslobođena je usluga međunarodnog prijevoza putnika u zračnom, riječnom i pomorskom prijevozu, čl. 43. st. 2. Zakona)
- prijevoz dobara unutar EU - oporezuje se prema mjestu početka prijevoza (izvan EU ili DČ-EU – prema dionici puta)
- pomoćne usluge prijevoza, procjena materijalnih dobara i rad na takvim dobrima (pokretna dobra) – oporezuje se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju (utovar, istovar, rukovanje…)
- usluge u vezi s nekretninama – oporezuju se prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, to uključuje uslugu: smještaja (hotel, soba, apartman, kamp…), posrednika pri prodaji, građevinski radovi, arhitekata, geodeta, nadzora u gradnji i sl. usluge. Ovo se načelo oporezivanja nije promijenilo u odnosu na „stari“ Zakon
- pripremu i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima – oporezuju se prema mjestu gdje se te usluge stvarno obavljaju, jednako je i za uslugu opskrbe pripremljenom hranom
- priprema i usluživanje hrane i pića na brodovima, zrakoplovima i vlakovima kod prijevoza putnika unutar EU – oporezuju se prema mjestu početka prijevoza putnika
- obavljanje kulturnih, obrazovnih, zabavnih, umjetničkih, sportskih i sl. usluga – oporezuje se prema mjestu gdje su te usluge stvarno obavljene, jednako i pomoćne usluge (izložbe, sajmovi, organizacija toga)
- kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu gdje su prijevozna sredstva stavljena na raspolaganje primatelju. Kratkotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava je iznajmljivanje koje traje najviše 30 dana za prijevozna sredstva, a najviše 90 dana za plovila
- dugotrajno iznajmljivanje prijevoznih sredstava – oporezuje se prema mjestu sjedišta, prebivališta, odnosno boravišta primatelja usluge.

 

Nadalje, čl. 24. Zakona propisane su ostale usluge koje se (B2C, samo za treće zemlje) oporezuju prema mjestu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta primatelja:
• prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenca, zaštitnog znakovlja i sličnih prava
• usluge oglašavanja
• usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja
• usluge obrade podataka
• ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu
• bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova
• ustupanje osoblja
• iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava
• suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku
• omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane
• telekomunikacijske usluge
• usluge radijskog i televizijskog emitiranja
• elektronički obavljene usluge (Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi).
„Telekomunikacijskim uslugama“ u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijem signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijem.
Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.

 

Sve ostale (B2C) usluge, koje nisu navedene oporezuju se prema temeljnom načelu – prema mjestu sjedišta pružatelja usluge.

 

 

Ako se isporuka oporezuje u DČ, porezni obveznik (isporučitelj iz RH) treba se registrirati za potrebe PDV-a u (toj ili svim tim) DČ kako bi mogao obračunati porez na dodanu vrijednost te DČ.

 





Podijeli stranicu na: